TBF

  Nisam osobiti fan splitske grupe TBF (bila sam dosad samo na jednom njihovom nastupu jedno ljeto u Opatiji), ali njihov novi album Pistaccio metallic zainteresirao me je na prvo slušanje pa sam tako odlučila otići na koncert u Dom sportova u subotu, 12.11. i razbiti svoje predrasude o ovom bendu. Iako je u svim medijima pisalo da koncert počinje u 20h, na kraju se ispostavilo da je službeni početak u 21h. To je moja opaska organizatorima i medijima koji krivo prenose informacije, no dobro.

U 21h dvorana je bila dvije trećine napunjena, a na pravi početak koncerta smo pričekali sve do 21.30 h kada je dvorana bila ispunjena do zadnjeg mjesta. Koncert su otvorili pjesmom Tragični junak. 

Potom su uslijedile neke nove i neke ne baš tako nove pjesme. Prvi dio koncerta ocijenila bih kao "mirniji" iako ne znam koliko je ta riječ baš prikladna s obzirom da je riječ o bendu koji svakom svojom pjesmom pobudi zanimanje javnosti iznoseći na sebi svojstven način mišljenje o stanju u društvu, politici, međuljudskim i obiteljskim odnosima, ljubavi kao i o Dalmatincima kao uvelike posebnoj skupini Hrvata. U drugom dijelu koncerta, kada je zasvirao njihov najnoviji hit Veseljko čak je i publika na tribinama ponesena emocijama i pozitivnom atmosferom ustala i pjevala uglas s Mladenom Badovincem i ostalim članovima grupe.

Publika je po godinama bila veoma raznolika, zaista od 7 do 77 i time je još jedna moja pretpostavka o TBF-u kao bendu za mlade "pala u vodu". Prelazeći preko Fantastične, Nostalgične, Smaka svita, Matere, Genija i ostalih brzo je prošlo nešto više od dva sata svirke. S koncerta sam izašla puna pozitivne vibre i dojmova što je dokaz da je TBF održao jedan zaista fatastičan koncert, a mislim da bi se sa mnom složili i svi ostali koji su prisustvovali ovom događaju.  

Ova Pistaccio metallic turneja sa svojim početkom u Rijeci, sredinom u Zagrebu i krajem u Splitu zasigurno je uspjela opravdati očekivanja većine. I tako ja pišem ovaj post, a u pozadini mi svira Alles gut. Ma neka svira...