KASTAV

Biste

Uvijek se priča o Opatiji bajnoj. A postoji jedan gradić koji tiho leži na obroncima iznad Opatije, Kastav. Za mene to mjesto nosi posebnu draž i svatko tko je posjetio Kastav kaže da se zaljubio u to šarmantno mjestašce koje unatoč svojoj malenoj površini nosi status grada, a nije ni čudo s obzirom na svoju bogatu povijest koja je i više nego zanimljiva. 

Plan grada

377 metara iznad mora ponosno stoji ovaj ljupki gradić. Stanovnici Kastva, njih devet tisuća, brižno njeguju svoj grad ponad Kvarnerskog zaljeva, a domaća beseda iliti domaća riječ zadržala je primat u govoru većine ljudi. Ovaj grad na jednom mjestu nudi i više nego što biste očekivali, pa iako ga smatraju predgrađem obližnje Rijeke, za mene je on i dalje “priča za sebe”. 

Restorani

Osim renesanse lože na početku grada tu su i ostaci srednjovjekovnih zidina i impozantna gradska vrata, a ukoliko zađete dublje u njegovu jezgru nudi vam se bezbroj uličica, trgova i crkvica. Najveća od svih, crkva sv.Jelene Križarice, smjestila se na samom vrhu Kastva što je ujedno i najviša točka s koje puca pogled na cijeli Kvarner. Ljeti ovaj grad živi punim plućima zbog Kastafskog kulturnog ljeta koji nudi veoma raznolik program, a čim temperature malo padnu i na kalendaru ugledamo prvu nedjelju u listopadu znamo da je vrijeme ponovno se zaputiti u Kastav. Bela nedeja, fešta autohtonog mladog vina belice, godinama je sinonim kako za kulturu, gastronomiju i enologiju, tako i za zabavu uz lokalne glazbene grupe do ranih jutarnjih sati. 

Planinarske šetnice

Ovaj grad je kroz povijest zadržao svoj autonomiju, a o tome svjedoči i Zakon Grada Kastva iz 1400. godine. Još jedna stvar kojom se domoroci ponose je i prva hrvatska škola u Istri otvorena 1700. godine te 1866.g godine prva istarska čitaonica. Zanimljivo je da je u Kastvu djelovao kao ravnatelj učiteljske škole pisac Vladimir Nazor, inače rođeni Bračanin, a također je poznat i majstor Vincent iz Kastva koji se istaknuo izradom fresaka još u srednjem vijeku. 

Gradska vrata

Muzej

                                                                      

S obzirom na dugu tradiciju proizvodnje vina, ne čudi što je otvoren i Bačvarski muzej, prvi takve vrste u Hrvatskoj, a kada se prošećete ovim živopisnim mjestom, udahnete zrak koji se miješa s onim morskim i onim planinskim s Učke, onda Vam još jedino ostaje da upotpunite cijeli doživljaj gastronomskom ponudom. Na svega par koraka nudi se nekoliko izuzetno dobrih restorana pa bih slobodno mogla reći kako se ovakva ponuda rijetko susreće i u puno većim gradovima. Povijest. Kultura. Prirodne ljepote. Enologija. Gastronomija. Zabava. Tradicija. Da, to je sve Kastav. I zato ga volim. A sigurna sam da će i Vas osvojiti na prvu. Kakve bisere krije naša zemlja. Tako lijepa, tako naša. 

Prva čitaonica

Nadmorska visina

VILA RUŽIĆ

Klavir u salonu Ružićevih

Kada se govori o gradu Rijeci, svi su čuli za Trsatsku kulu, Guvernerovu palaču ili Gradski toranj sa satom, zaštitni znak grada. No malo tko je čuo za vilu Ružić, mjesto koje u sebi nosi veliki dio hrvatske povijesti i književnosti. Profesori hrvatskog jezika u Medicinskoj školi u Rijeci svake godine dovode svoje učenike na sat književnosti. Skrbnik ove spomeničke ostavštine Theodor de Canziani Jakšić, svojim zanimljivim pričicama, legendama i anegdotama pokušava srednjoškolcima približiti razdoblje ilirizma u Hrvatskoj. Imala sam priliku i sama prisustvovati jednom takvom posjetu ovom zaista posebnom mjestu koje je zasad za širu publiku i dalje nepoznanica.

Priča počinje ovako...

Hrvatski ban Ivan Mažuranić→  sin Vladimir Mažuranić →  kći Ivana Brlić Mažuranić→ kći Nada Brlić → sinViktor Ružić → sin Viktor Ružić i kći Matilda Ružić.

Vila izvana

Ukratko, to je rodoslovno stablo obitelji Mažuranić i Ružić, a Matilda Ružić, profesorica na Sušačkoj gimnziji u Rijeci po tome je praunuka najpoznatije hrvatske spisateljice svih vremena Ivane Brlić Mažuranic uz čije priče odrastaju generacije djece.

Salon s knjižnicom

Pisaći stol

Osobni predmeti i nakit

U terasastom parku na Pećinama nalazi se vila Ružićevih sagrađena 1938. godine. Ovu kuću sagradio je ban i ministar pravde dr. Viktor Ružić. Ženidbom s Nadom Brlić, kćerkom Ivane Brlić Mažuranić, u obitelj i prostore vile dolaze namještaj i predmeti iz obitelji Brlić i Mažuranić te drugih obitelji s njima u vezi. Tako i danas u kući možete vidjeti naslonjače Ivana Mažuranića u kojima se često odmarao, kao i satove i lampe iz obitelji Mažuranić te ostale umjetničke predmete. Šezdesetih godina 20. stoljeća u vilu Ružić dolazi biblioteka i veći broj predmeta obitelji Mažuranić. Ova bibilioteka je spomenik kulture od 1946. godine, a u skupljanju knjiga sudjelovali su Ivan Mažuranić, Antun Mažuranić, Matija Mažuranić, Vladimir Mažuranić i Ivana Brlić Mažuranić. Ivan i Anton posebice skupljaju djela dubrovačkih pisaca kao i djela na glagoljici koja im često poklanjaju i krčki svećenici. Mnogo knjiga iz razdoblja 16. i 17. stoljeća Mažuranići skupljaju da bi sačuvali od zaborava hrvatski književni tisak. Knjižnica, koja broji više od 8 000 naslova, smještena je u originalnim bidermajerskim ormarima, a osim knjiga tu se nalaze i počasne listine i diplome, čestitke za rođendan i imendan, geografske karte i astronomska pomagala. 

Osobni predmeti

Posebnu cjelinu čine osobni dokumenti članova obitelji kao i velika zbirka originalnih fotografija. Zbirku čine bidermajerske garniture, namještaj, obiteljski portreti, umjetničke slike i biste od kojih se posebice ističe sadrena bista Ivana Mažuranića koju je načinio poznati kipar Ivan Rendić.

Posuđe

U vitrinama i ormarima nalaze se predmeti za svakodnevnu uporabu kao što su servisi za jelo i piće te osobni predmeti pripadnika obitelji.

Jako su zanimljivi prsteni Smail-age Čengića koje je Ivanu Mažuraniću poklonio crnogorski vojvoda Đorđe Cerović, sin junaka Novice Cerovića koji je ubio Smail-agu. Od osobnih predmeta izdvaja se notes Ivana Mažuranića načinjen od kornjačevine s inicijalima I.M. koji u unutrašnjosti sadrži pločicu za pisanje od slonovače te malu srebrnu olovku. Vrlo neobična je i futrola za kratke cigare, poklon Dimitrija Demetra Ivanu Mažuraniću. Velika zbirka stilskog namještaja , umjetničkih predmeta, porculana , stakla i slika potječe od ovih obitelji kao i od obitelji koje su s obitelji Ružić u rodbinskim vezama. U Hrvatskoj je knjižnica Mažuranić jedina obiteljska knjižnica koja i dalje djeluje u krugu obitelji, a koristi prijateljima i znanstvenicima. 

 Jedna od knjiga iz bogate knjižnice

Portret

 Nakon održanog sata književnosti u vili Ružić ne možete, a da ne ostanete prepuni dojmova. Tako bliski susret s nečim tako dalekim, važnim, ali prije svega vrijednim za hrvatsku povijest zaista je poseban doživljaj. Nadam se da će se pitanje ove spomeničke baštine još više aktualizirati u hrvatskoj javnosti. Naišla sam na podatak kako u riječkom hotelu Jadran, koji se nalazi u blizini ove vile, postoji i soba koja nosi naziv Ivana Brlić Mažuranić. Tu je naša poznata spisateljica provodila dane za posjeta obitelji u Rijeci jer u vili Ružićevih nikada nije mogla u miru stvarati i pisati. Zanimljivo, zar ne?

Učenici u salonu

PROMOCIJA KNJIGE U RIJEČKOJ NADBISKUPIJI

Predbožićno vrijeme prava je prilika da se osvrnemo na proteklu godinu, zavirimo unutar sebe i ispitamo svoje postupke. Svećenici koji istinski žive svoj poziv mogu nam biti pravi primjer kako bismo trebali živjeti i djelovati. Vodeći se takvim razmišljanjem, rado sam se odazvala pozivu na promociju knjige mons. Inoslava Linića, ekonoma Riječke nadbiskupije i rektora prvostolnice, koja se održala 7.prosinca 2011. godine u prostoru Nadbiskupskog doma u Rijeci. Monografija "Ti si, Gospodine, baština moja" s podnaslovom "Zapamćenja mons. Ivoslava Linića o sebi i drugih o njemu" izdana je u nakladi Riječke nadbiskupije u povodu njegova 80. rođendana.

Nadbiskup Ivan Devčić s autoricom i urednikom knjige

Publika

Na promociji su govorili riječki nadbiskup dr. Ivan Devčić, dr. Marijan Jurčević, autorica Gordana Fumić te urednik Bruno Lončarić. Knjiga sadrži brojne fotografije i sabrana slavljenikova sjećanja o različitim događajima povezanim s Rijekom, Grobinšćinom i Nadbiskupijom. Linić u knjizi progovara o svojem djetinjstvu u Jelenju, obitelji, tradiciji, razdoblju Drugog svjetskog rata, svećenićkom pozivu i djelovanju te položaju Crkve u nekadašnjoj državi. 

Prepuna dvorana

Djelo se sastoji od razgovora mons. Inoslava Linića s Gordanom Fumić, a prvi intervju vođen je 2006.g. U narednim godinama, razgovori su, kako je naglasila Fumić, bili turbulentni. Ponekad nije uspjevala dobiti nijednu rečenicu od monsinjora jer bi ga znala zateći s velikim društvom u njegovoj kući, ponekad je nerado pričao, a dogodilo se čak i da je odustao od dovršenja knjige. Ipak, na nagovor bliskih mu ljudi projekt je priveden svojem kraju.

Gradonačelnik Vojko Obersnel

U knjizi su opisani mnogi važni događaji iz prošlosti koji se tiču Rijeke i Crkve, a sam Linić služeći se šaljvim anegdotama vjerno opisuje tadašnje stanje duha i vremena. U drugoj polovici knjige nalaze se intervjui za različite hrvatske tiskovine, govor mons. Linića povodom odlikovanja Reda Danice hrvatske te tekstovi njegovih prijatelja i suradnika.

Zbor Cantores Sancti Viti

Knjiga prati cijeli njegov život vijek, od ređenja u tajnosti 1954.g. pa sve do travnja 2006. godine kada postaje počasni prelat Njegove Svetosti, što je najviša crkvena počasna titula za jednog svećenika. Oni koji ga poznaju kažu da je svojom osobnošću otvarao sva vrata te da je pravi primjer mnogima, a poseban je trag ostavio u povijest riječke Crkve i grada na Rječini.

Zainteresirani uzvanici

Ovu svečanost uveličao je i zbor Cantores Sancti Viti, a među velikim brojem prisutnih u publici je bio i gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović te gradonačelnik Rijeke mr. Vojko Obersnel. Prava je vrijednost što su sva sjećanja o prošlim vremenima skupljena na jednom mjestu i tako oteta zaboravu. 

Piće dobrodošlice

.

MUZEJ PREKINUTIH VEZA

S obzirom na gužvu i veliki interes koji je vladao tijekom posljednje Noći muzeja, nisam uspjela posjetiti Muzej prekinutih veza.

Tako sam se nekidan uputila na Gornji Grad da konačno vidim što je to o čemu svi govore. Očekivanja su mi bila velika s obzirom na veliku medijsku pažnju, ali i pozitivne komentare koje sam čula od prijatelja. Osim muzeja, na istom mjestu nalazi se i kafić, pa već pri samom ulasku do vas dopiru zvuci starog jazza. Ulaznica stoji 20 kuna, a nude se i različiti neuobičajeni suveniri po relativno prihvatljivim cijenama. Ovaj pomalo konvecionalan muzej, zajednički je projekt Olinke Vištice i Dražena Grubišića, koji su iskustvo svoje prekinute veze odlučili pretvoriti u posao.

Eksponati

Postav muzeja mogao se vidjeti u različitim državama svijeta, a nakon četiri godine, 2010.g. konačno se smjestio u Zagrebu, gradu gdje je ideja i začeta. Ovo je prvi privatni muzej u Hrvatskoj, a prostire se na gotovo 300 kvadratnih metara.

Jedna od tematskih soba

 

Eksponat

Prostor je podijeljen u nekoliko različitih tematskih soba koje nose svoje nazive; Allure of distance, Whins of desire, Paradox of home, Tides of time... Izloženi su različiti eksponati koje su ljudi odlučili darovati muzeju nakon kraha vlastitih veza. Tako tamo možete vidjeti biciklu, stare cipele, planove grada, kapute, majice, vjenčani album, sjekiru pa čak i koštice od maslina ili pramen kose. 

Eksponat

Uz svaki eksponat stoji i kratka priča koja daje novo značenje tim običnim/neobičnim predmetima predmetima kao i grad odnosno državu iz koje dolazi.

Poklon muzeju od predstavnika Roma u RH

Zanimljiv je portret Ive Sanadera koji je također dobio svoje mjesto u ovom muzeju, a poklonio ga je pokojni Kasum Cana, predstavnik Roma u Hrvatskoj, koji se razočarao nakon što tadašnji premijer nije ispunio obećanje koje je dao.                                                                                                      U muzeju se također nalazi i interaktivni kutak gdje možete pogledati tri kratka filma u kojima ljudi sami svjedoče o svojim nesretnim ljubavnim pričama uzrokovanim npr. Drugim svjetskim ratom.   

Interaktivni kutak

Eksponat

 Ovaj muzej poslužio je i kao inspiracija za tekst pjesme “Tremolo” grupe Vatra, a dokaz da je ovo uistinu hvalevrijedan projekt potvrđuje činjenica da je u svibnju ove godine muzej dobio nagradu “Kenneth Hudson” koju dodjeljuje “European Museum Forum”, a koju zaslužuju “muzeji, osobe, projekti ili grupe ljudi koji predstave najeobičnije, dražesno ili čak kontroverzno postignuće koje izaziva zajedničku percepciju uloge muzeja u društvu”.

Eksponat

Osim svega navedenog, muzej je pridonio i revitalizaciji Gornjeg Grada, koji je već odavno postao potpuno učmao dio Zagreba. Stoga ako sam Vas imalo uspjela zaintrigirati, pravo je vrijeme da posjetitite ovo mjesto, ili kao što su strani mediji izvještavali: “If you have a broken heart, go to Zagreb, Croatia”.